Ivan Brnjarski rođen je 1965. godine u Zagrebu kao sin jedinac Gluhih roditelja. Ostali članovi obitelji bili su čujući. Zanimljivo je da je Ivan rođen kao čujuća beba, ali je u 5. godini života obolio od meningitisa te uslijed visoke temperature izgubio sluh. Iako je izgubio sluh u postlingvalnj fazi (nakon što mu je razvijen govor) njegov prvi jezik je ipak bio hrvatski znakovni jezik, koji je usvajao prirodno uz roditelje.
Ivan je pohađao osnovnu školu "Slava Raškaj" i uz lijepa prijateljstva koja je tamo sklopio sjeća se i činjenice da nije bilo samo Gluhih učenika već i djece s raznim drugim poteškoćama u razvoju što ga nije veselilo.
Srednju školu je također pohađao u "Slavi Raškaj" - smjer knjigoveža i to razdoblje opisuje kao opušteno i bezbrižno mladenačko doba u kojem je istinski uživao.
Na prvo zaposlenje Ivan je čekao godinu dana i zaposlio se u firmi 'Fotokamika'. Nakon što je ta tvrtka zatvorena zaposlio se u tvrtci 'Argentum' kao pomoćni radnik gdje radi zadnjih 5 godina.
U klubu Gluhih, u koji je odmalena dolazio s roditeljima, a kasnije i sam, upoznao je i svoju suprugu s kojom će ove godine proslaviti 25 godina sretnog i skladnog braka.
U slobodno vrijeme Ivan je aktivan član i ekipe veterana u futsalu i obožava s prijateljima provoditi vrijeme u rekreaciji i na zdrav način. Još jedna velika ljubav su putovanja na koja odlazi sa suprugom te se uvijek vraćaju sa raznih destinacija ispunjeni i puni dojmova. Oboje vole na taj način širiti horizonte i upoznavati različite kulture.
Između ostalog, upravo zahvaljujući projektu koje provodi naše Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe naziva "Širenje dostupnosti usluge tumača znakovnog jezika" koji se provodi uz potporu Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa: Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u okviru otvorenog poziva na dostavu projektnih prijedloga (bespovratna sredstva), kojeg je Ivan korisnik i kroz kojeg mu je dostupan prevoditelj u svim potrebnim situacijama, može jako dobro usporediti vrijeme kada njegovi roditelji nisu imali tu mogućnost. Sjeća se i zna jako dobro osjećaj diskrimnacije i neravnopravnosti u raznim situacijama. Od potreba za rješavanjem privatnih stvari poput odlaska u banku, doktora ili odlaska u razne institucije gdje im nisu uvijek bile dostupne potpune informacije. Danas je sretan jer ipak svjedoči novom vremenu u kojem je podignuta svijest o važnosti potpunih i točnih informacija koje Gluhe osobe dobivaju koristeći usluge prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika.
