PREDSTAVLJAMO JASMINKU, KORISNICU NAŠEG PROJEKTA
Jasminka Glibotić rođena je 13.5.1958. u Karlovcu. Rođena je kao drugo dijete u obitelji, a dočekao ju je stariji brat. Kao beba Jasminka je preboljela meningitis, a kao posljedica visoke temperature ostala je gluhoća. Budući da je u početku i toj ranoj fazi života bila okružena samo čujućima komunikacija joj je bila bazirana na govorenom jeziku koliko je to bilo moguće. Već tada je osjećala zakinutost i bila je jako nesretna s obzirom na to da nije mogla izraziti sve svoje osjećaje i sva svoja razmišljanja.
Tata joj je bio inženjer kemije, a majka profesorica književnosti. Kad je došlo vrijeme za početak školovanja majka je napustila posao te se obitelj preselila u Zagreb kako bi Jasminka mogla krenuti u školu "Slava Raškaj". Tu je doživjela veliku životnu promjenu jer se po prvi puta susrela sa hrvatskim znakovnim jezikom. Osjećaj prihvaćenosti te spoznaja da nije usamljena joj je ubrzo ispunio srce te je s vremenom postajala sve komunikativnija, znatiželjnija, sretnija i željna novih prijateljstva i igre. Znakovni jezik je jako brzo prihvatila. Vrijeme osnovne škole pamti kao lijepo, bezbrižno vrijeme u kojem je uživala te prihvatila identitet sebe kao Gluhe osobe. Čim je završila školu počela je odlaziti i u klub Gluhih gdje joj se proširio krug prijatelja i poznanstva te saznanja i spoznaje o kulturi Gluhih.
Jasminka je u nastavku svog obrazovanja upisala srednju primijenjenu školu. U razredu je imala još jednu gluhu kolegicu s kojom se odmah sprijateljila te je objema početak u čujućoj sredini bio puno lakši. Kaže da im je objema u početku bilo malo teško, ali su ih ostali kolege iz razreda jako brzo prihvatili te im pomagali. Jasminka komentira kako je jako ponosna i sretna što današnji mladi Gluhi imaju kroz svoje obrazovanje podršku u vidu prevoditelja te vjeruje da bi i njoj školovanje bilo puno lakše da je u njeno vrijeme postojala takva mogućnost.
Nakon završetka školovanja tražila je posao godinu dana, a onda je upisala Višu tehničku školu za dizajnera u trajanju od dvije godine. Osjećala se sretno, ispunjeno i zadovoljno u tom periodu te je puno naučila i napredovala u strukovnom, profesionalnom smislu. Nakon završetka školovanja zaposlila se u tvornici tekstilnih i vunenih proizvoda 'Zora' u Rapskoj ulici. Tamo je bila jedina zaposlena gluha osoba, no kaže kako nije nikada imala većih problema u komunikaciji s kolegama. Naravno, raznoliko su reagirali i neki su imali više strpljenja i razumijevanja, a neki manje, ali nije se nikad osjećala isključenom ili diskriminiranom.
Otišla je u obiteljsku mirovinu 1991. godine.
Jasminka jako voli crtati, tkati, voli boraviti u prirodi i uređivati svoj vrt. Od '91 do '95 godine je volontirala u udruzi "Dodir" i pomagala gluhoslijepim osobama.
Jasminka je i više nego sretna i zahvalna na projektu koji provodi naše Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe naziva 'Širenje dostupnosti usluge tumača znakovnog jezika' koji se provodi uz potporu Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa: Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u okviru otvorenog poziva na dostavu projektnih prijedloga (bespovratna sredstva), čija je korisnica jer kaže kako joj je prevoditelj u životu od velike važnosti zbog sigurnog i pravovremenog dobivanja informacija.
