Predstavljamo Midhata, korisnika našeg projekta

Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika

Midhat Mekić rođen je 8.10.1955 godine u Zvoniku u Bosni kao četvrto dijete i uz 3 starija brata pravi mezimac obitelji.

U 9.-oj godini života razbolio se od meningitisa i uslijed velike temperature izgubio sluh. To je bilo posebno teško vrijeme za njega i trebalo mu je dosta vremena da prihvati tu novu činjenicu. Kako ovdje govorimo o postlingvalnom nastanku gluhoće Midhat je imao razvijen govor u trenutku gubitka sluha te se sjeća jasno zvukova te kako je volio pjevati. Roditelji nisu savladali znakovni jezik, ali zato braća jesu. Midhat posebno ističe jednog brata kojem je to išlo savršeno i jako brzo te se pokazalo da je jako talentiran za usvajanje znakovnog jezika.

Do trećeg razreda osnovne škole Midhat je išao u redovnu školu a kasnije je nastavio školovanje u Kragujevcu u Domu i školi za gluhe gdje je odmah počeo učiti i s vremenom sve više komunicirati na znakovnom jeziku. Jako mu je puno značila potpora i zajedništvo koje je osjećao u to vrijeme te razumijevanje koje je dobio i od svojih profesora i od školskih prijatelja koji su mu pomogli ući u svijet Gluhih, razumjeti ga i zavoljeti.

Srednju školu za bravara Midhat je također pohađao u Kragujevcu te su tamo svi učenici bili gluhi. To vrijeme opisuje kao jedno prekrasno mladenačko doba ispunjeno smijehom, veseljem, druženjem, zabavama te se i dan danas druži i viđa s nekim prijateljima koje je stekao u to vrijeme.

U slobodno vrijeme Midhat se tada bavio nogometom i obožavao je tu aktivnost. Praksu je odradio u firmi 'Crvena zastava' a nakon toga je otišao u Austriju na 3 mjeseca. Vratio se natrag jer je buduća supruga Vesna, koju je upoznao u odmaralištu za Gluhe na Murteru, dobila posao i nije vidjela njihovu budućnost u Austriji.

Nakon povratka prvo zaposlenje mu je bilo u privatnoj firmi tvornici metalnog namještaja- 'Herceg' gdje je radio 2 godine. Nakon toga se zaposlio u firmi u kojoj je nekad imao praksu (Crvena zastava) i to u njihovom pogonu u Zagrebu i tu je ostao slijedeće 4 godine. Treće zaposlenje mu je bilo u firmi RIZ gdje je radio 18 godina i bio jedini gluh. Četvrto i poslijednje zaposlenje na kojem je dočekao zasluženi odlazak u mirovinu 2013. godine je bilo u firmi 'Metal produkt'.

Midhat je, slobodno možemo reći, blažen među ženama s obzirom da je ponosan otac triju kćeri, ali i djed 5-ero unučadi kojima, sada, u mirovini posvećuje svoje vrijeme. Jako voli putovati, a svaki utorak sa suprugom dolazi na druženje u klub Gluhih što ga veseli i opušta.

Upravo zahvaljujući projektu koje provodi naše Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe naziva 'Širenje dostupnosti usluge tumača znakovnog jezika' koji se provodi uz potporu Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa: Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u okviru otvorenog poziva na dostavu projektnih prijedloga (bespovratna sredstva) i na kojem je Midhat korisnik, kaže kako mu to daje jednu veliku smirenost i sigurnost da će sve životne izazove bez problema moći riješiti jer će uz prevoditelja dobiti sve relevantne i pravovremene informacije.