Predstavljamo Šteficu, korisnicu našeg projekta

Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika

PREDSTAVLJAMO ŠTEFICU, KORISNICU NAŠEG PROJEKTA

Štefica Vučinić je rođena 6.2.1951. godine u mjestu Ljubeščica kod Novog Marofa. Srednja je od triju sestara u obitelji. Sestrinska ljubav i povezanost prati ih kroz cijeli život, a činjenica da su sve rođene gluhe i odrastale u čujućoj sredini samo je njihovu povezanost učinila još posebnijom. Razlog ili razlozi zašto su sve tri sestre rođene gluhe nikad nije otkriven. Roditelji nikada nisu naučili znakovni tako da je ispočetka komunikacija bila bazirana na govornom jeziku. No, sestre su tokom školovanja naučile znakovni jezik i kasnije ga koristile za međusobnu komunikaciju.

Štefica je, u vrijeme kada je trebala krenuti u prvi razred, bolovala od meningitisa te je zbog toga krenula u prvi razred s odgodom od godine dana, s napunjenih 8 godina. Od 1. do 4. razreda išla je u školu u Šenoinu ulicu što je bila podružnica Suvaga, no boravila je u Nazorovoj ulici. Od 5. do 8. razreda išla je u OŠ Slava Raškaj. I u tom periodu je najviše i najbrže upijala, savladavala i zavoljela znakovni jezik, stekla puno prijatelja s kojima se i danas druži te upoznala kulturu Gluhih koju je prihvatila svojom. Iz tog doba pamti sve najbolje i najljepše jedino što joj je ponekad teško padala razdvojenost od roditelja. S obzirom da je viđala sestre, koje su također bile u Zagrebu, bilo joj je lakše u tim trenucima.

Srednjoškolsko obrazovanje Štefica nastavlja u Slavi Raškaj kao učenik u privredi za obućara - smjer herikter. Prvo zaposlenje joj je bilo u firmi Dios (današnji URIHO) te je tamo provela 2 godine nakon čega se zaposlila u firmi Banija, koja se bavila ortopedskim pomagalima. U tvrtci Banija radila je do odlaska u mirovinu 1993. godine. Imala je puno gluhih kolega te svoj radni vijek opisuje kao lijep, ugodan i s odličnom radnom atmosferom.

U odmaralištu za Gluhe na Murteru upoznala je i svog budućeg muža, a 1972. se udala. 1976. godine na svijet je donijela svoju kćer jedinicu. Štefica danas najviše uživa u ulozi bake. Vrijeme voli ispunjavati aktivnostima poput pletenja, heklanja, rješavanja križaljki. Voli putovati te redovito dolazi u klub Gluhih na druženja.

Svim srcem podupire projekt koje provodi naše Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe naziva 'Širenje dostupnosti usluge tumača znakovnog jezika' koji se provodi uz potporu Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa: Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u okviru otvorenog poziva na dostavu projektnih prijedloga (bespovratna sredstva) kojeg je Štefica korisnica, jer zna koliko joj je pravo na točnu, punu i cjelovitu informaciju kroz život važno te ju čini ravnopravnom.