Vlado Čuk Kostrec rođen je 5.10.1952. u Zagrebu kao drugo dijete u obitelji. S veseljem ga je dočekala uz roditelje i ostatak obitelji i skoro 2 godine starija sestra. Sestrina gluhoća je bila ustanovljena već ranije tako da je majka dosta brzo primijetila da je ista situacija i sa Vladom što se brzo i potvrdilo. Uzrok gluhoće nikada nije bio otkriven niti kod Vlade ni kod njegove sestre. Tata je radio te je bio dosta zauzet, ali se majka u potpunosti posvetila kćeri i sinu i njihovoj rehabilitaciji. Potrudila se i naučiti znakovni jezik s vremenom kako bi što bolje i lakše komunicirala sa svojom djecom koja su taj jezik prirodno i brzo usvojila. S obzirom da je majka bila kućanica, Vlado i sestra nisu išli u vrtić, ali 1959. zajedno kreću u osnovnu školu "Slava Raškaj". U to vrijeme su djevojčice i dječaci bili razdvojeni tako da je Vlado išao u Ilicu u školu a sestra u Nazorovu. Vlado to vrijeme opisuje s puno ljubavi i osmijehom koji krije dječju zaigranost i bezbrižnost. Sjeća se kako u to doba nije bilo radijatora u školi pa su nosili ugljen te se grijali na njega, ali smatra da je zajedništvo i povezanost koje je vladalo bilo i bolje nego što je danas te da su bili više upućeni jedni na drugi. Vlado se volio baviti sportom, posebno nogometom, a bio je i član dramske grupe u školi. 1964. godine Slava Raškaj je pomiješala razrede tako da više nije bilo muško/ženskih razreda što se Vladi svidjelo jer je stekao još i više prijateljica. Srednju školu je također završio u Slavi Raškaj, smjer staklar. Nakon školovanja odmah se zaposlio u firmi "Dekor" gdje je radio baš u samoj struci 12 godina. S njim je radilo još nekoliko gluhih kolega te je bio i više nego zadovoljan poslom. Ostao je do mirovine u istoj firmi, ali se nakon 12 godina prebacio na radno mjesto u pogonu, gdje je radio na izradi prometne signalizacije. U tom odjelu je također imao gluhe kolege i nije imao nikakvih loših iskustva u komunikaciji.
Danas Vlado uživa u mirovini, voli ići na izlete sa gluhima, družiti se u klubu gluhih i posebno uživa u svom vinogradu u selu Dankovec.
Vlado se puno puta u životu nalazio u situacijama u kojima mu je pomoć prevoditelja znakovnog jezika bila od velikog značaja i pomoći. Ta usluga mu pruža mir i sigurnost te osjećaj jednakosti i ravnopravnosti.
Iz tog razloga iznimno ga veseli i ponosi se projektom koji provodi naše Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe naziva 'Širenje dostupnosti usluge tumača znakovnog jezika' koji se provodi uz potporu Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa: Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u okviru otvorenog poziva na dostavu projektnih prijedloga Razvoj usluga osobne asistencije za osobe s invaliditetom - Faza II.
