Projekt „Znakovi inkluzije: radionice hrvatskog znakovnog jezika i kulture Gluhih“ usmjeren je na promicanje prava i društvene uključenosti gluhih i nagluhih osoba kroz sustavne radionice hrvatskog znakovnog jezika i upoznavanje kulture Gluhih. Riječ je o projektu koji znakovni jezik ne promatra isključivo kao komunikacijski alat, već kao ključni element identiteta kulturno-jezične manjine, čije je pravo na vlastiti jezik temeljno ljudsko pravo.
Radionice predstavljaju važan korak u podizanju razine svijesti o pravima osoba s invaliditetom, osobito gluhih i nagluhih osoba, te izravno doprinose ostvarivanju ciljeva sadržanih u nacionalnim i lokalnim strateškim dokumentima usmjerenima na zaštitu od diskriminacije, nasilja i društvene isključenosti. Projekt se uklapa i u širi europski i međunarodni okvir koji prepoznaje znakovne jezike kao prirodne jezike zajednica Gluhih te naglašava obvezu država da osiguraju obrazovanje, informacije i javne usluge dostupne na znakovnom jeziku.
Gluhe i nagluhe osobe u Hrvatskoj predstavljaju kulturno-jezičnu manjinu čiji jezik i kultura još uvijek nisu dovoljno prepoznati u širem društvenom kontekstu. Niska razina svijesti o hrvatskom znakovnom jeziku i kulturi Gluhih rezultira brojnim preprekama u svakodnevnom životu, od obrazovanja i zapošljavanja do pristupa informacijama i sudjelovanja u društvenim aktivnostima. Iako je Zakonom o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj iz 2015. godine zajamčeno pravo gluhih osoba na korištenje HZJ-a te na obrazovanje i informacije na tom jeziku, praksa pokazuje da provedba tih prava i dalje nailazi na ozbiljne poteškoće.
Jedan od ključnih problema jest nedostatak sustavne edukacije o HZJ-u i kulturi Gluhih unutar visokoobrazovnih institucija. U Hrvatskoj ne postoji studij koji bi se cjelovito bavio ovim područjem, što dodatno otežava razumijevanje diskriminacije i marginalizacije s kojom se zajednica Gluhih suočava. Uz to, manjak educiranih i certificiranih prevoditelja HZJ-a dovodi do situacija u kojima ulogu prevoditelja preuzimaju osobe bez odgovarajućih kompetencija. Takva praksa ne samo da narušava kvalitetu komunikacije, već i dovodi u pitanje status HZJ-a kao punopravnog jezika s vlastitom gramatikom i sintaksom.
Nerazumijevanje činjenice da se radi o zasebnom jeziku vidljivo je i u načinu na koji institucije i poslodavci angažiraju prevoditelje HZJ-a. Često se ne provjeravaju kvalifikacije niti se zahtijevaju relevantni certifikati, što dodatno produbljuje nejednakost i doprinosi osjećaju isključenosti gluhih i nagluhih osoba. Posljedica takvih praksi jest položaj ove zajednice kao jedne od najmarginaliziranijih skupina u društvu, ne samo unutar populacije osoba s invaliditetom, već i u širem društvenom okviru.
U tom kontekstu projekt Znakovi inkluzije odgovara na stvarnu i dugotrajnu potrebu za sustavnim podizanjem svijesti o HZJ-u i kulturi Gluhih. Radionice su osmišljene tako da sudionicima ne pružaju samo osnovna jezična znanja, već i dublje razumijevanje kulturnih, društvenih i institucionalnih izazova s kojima se Gluhi suočavaju. Kroz izravnu interakciju s gluhim osobama sudionici stječu iskustvo koje nadilazi teorijsko znanje i omogućuje razvoj empatije, razumijevanja i odgovornosti.
Posebna vrijednost projekta očituje se u uključivanju studenata različitih društveno-humanističkih i pomagačkih studija, koji se pripremaju za rad s djecom, osobama s invaliditetom i drugim ranjivim skupinama. Sudjelovanjem u radionicama stječu praktična znanja i vještine koje će im biti od ključne važnosti u budućem profesionalnom radu, ali i razvijaju senzibilitet za inkluzivno djelovanje u zajednici. Radionice su organizirane u skladu s ritmom akademske godine i provode se kontinuirano kroz dulje vremensko razdoblje, čime se osigurava dovoljan fond sati za ozbiljnije učenje jezika. Nastavni sadržaj temelji se na udžbeniku HZJ-a usklađenom sa Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike - ZEROJ-em, što predstavlja značajan metodološki iskorak u području poučavanja HZJ-a. Redoviti susreti s gluhim osobama omogućuju polaznicima praktičnu primjenu naučenog gradiva, dok strukturirani scenariji i tematski upitnici služe kao alat za sustavno upoznavanje jezičnih i kulturnih specifičnosti zajednice Gluhih. Ovakav didaktičko-metodološki pristup čini projekt inovativnim u hrvatskom kontekstu. Integracijom jezika, kulture i izravne interakcije stvara se obrazovno okruženje koje ne samo da prenosi znanje, već potiče promjenu stavova i dugoročno djelovanje. Digitalni resursi i materijali razvijeni tijekom provedbe projekta ostaju dostupni zajednici, čime se osigurava njegov trajni učinak i mogućnost daljnjeg širenja.
Projekt “Znakovi inkluzije” izravno uključuje širok raspon polaznika i volontera različitih dobnih skupina i profesionalnih profila, dok neizravni korisnici obuhvaćaju njihove obitelji, radne i obrazovne sredine, akademsku zajednicu i širu javnost. Na taj se način znanje i svijest o HZJ-u i kulturi Gluhih šire izvan okvira samih radionica i postaju dio šire društvene dinamike.
Ulaganjem u projekte poput ovoga stvaraju se temelji za društvo koje ne ostaje na razini zakonskih normi, već ih dosljedno provodi u svakodnevnoj praksi. “Znakovi inkluzije” tako predstavljaju važan doprinos razvoju inkluzivnijeg, pravednijeg i solidarnijeg društva, u kojem je pravo na jezik, komunikaciju i sudjelovanje prepoznato kao zajednička vrijednost.
